ovo nije za malu iz Bjelovara, vec iz Bugojna – digresija mala, nastavim ja prethodnu prichu samo ovo mi se trefi zbog jedne usputne price koja se eto pretvorila u brak

Moja je mama bila prosvjetna radnica, u zbilji nastavnica, hemije, domacinstva i OTO-a. Nije radila u istoj skoli koju sam ja pohadjao. Kao pravi dobri komunista, nije zeljela podgrijavati sumnje da ona nesto stela svojoj djeci i pravi neke protekcije. Medjutim, to nije znacilo da me ne moze vodati po exkurzijama, izletima, sletovima, takmicenjima, kad god je njena skola isla.

Tako sam ja od malih nogu, stalno sa svojom starom furao svuda. Medju tim destinacijama bilo je i Tjentiste. Poznata lokacija, nepromasiva na putu na more ako ides tim putem i jako bitno mjesto iz istorijskih razloga koji su se vezivali za ono vrijeme – Bitka na Sutjesci ili treca neprijateljska ofanziva.

Meni taj lokalitet drag iz vise razloga. Visoko je, brise vjetar, planincuge, bogata vegetacija, Piva, Tara, Drina nedaleko, Perucica prasuma, i sam kompleks parka/mauzoleja/spomenika/omladinskog/kulturnog/sportskog/istorijskog centra Tjentiste.

Sutjeska je prelomna i najkrvavija (puno krvi) bitka u NOR (Narodnooslobobilackom ratu). Nju je zamislio i izveo zli i podli i gadni ptu njemacki okupator od 15. maja do 15. juna 1943. godine na sirem prostoru tromedje Crne Gore, Hercegovine i Bosne prenesi mi fosne, sa ciljem da opkoli i unisti GOG NOV i POJ sa Vrhovnim stabom i Titom na celu (jahao je konja).

Nakon jednomjesecnih, danonocnih borbi, najcesce “prsa u prsa ili sise u sise” (partizanke su tu se zadavale), Glavna operativna grupa (GOG) se uspjela probiti iz okruzenja uz ogromne gubitke. Sustina uspjeha je u tome što neprijatelj nije ostvario svoj cilj – nije unistio Vrhovni stab sa Titom na celu (spasio ga cuko Rex), sto je bilo presudno da se ubrzo, do II zasjedanja AVNOJ-a, u novembru 1943, partizanski pokret ponovo razbukti sirom Jugoslavije i dosegne konacnu pobjedu uz pjesmu i radosne pletenice mladih partizanki. A i starih. Awesome!

Kad je NOR pobjedonosno zavrsen, prostor Sutjeske je proglasen za NACIONALNI PARK i pretvoren u jedinstven memorijalni kompleks sa brojnim spomen-obiljezjima i rekreativnim sadrzajima. Prvo je sagradjena Spomen-kosturnica u koju su pohranjene kosti palih boraca i iznad nje podignut velicanstven spomenik koji simbolizuje proboj iz okruzenja. Podignuti su i spomen-muzej, veliki omladinski centar, hoteli, gostinska kuca i 79 spomen obiljezja, pocev od spomenika Savi Kovacevicu, Nuriji Pozdercu, Veselinu Maslesi i drugima. Ubrzo je Tjentiste na Sutjesci izraslo u savremeno stjeciste jugoslovenske mladosti i direktora sa svalerkama. Eh sve smo to platili mi poreski obveznici, a niko nam nije reknuo.

Kada se islo na more stalo bi se osvjeziti kenijadom, sokom i slicnim pizdarijama. Sjecam se da je bio kao neki restoran na putu podno legendarnog spomenika i tamo bih izasao da me osine svjezi planinski zrak i razbudi malo. Razbudi bas! Ne znam zasto se vazda moralo dizati ultra sabajle da bi se islo na more. Da bi se islo igdje van carsije u kojoj potekoh.

Eh, na Tjentiste je svake godine isla grupa odlicnih i primjernih ucenika na pocetku osmog razreda iz gradova i gradica cijele BiH. Moja stara se redovno trpala na te travelingse, a samim tim i uguravala svog musavog mezimca tvrdih i plasticnih ciciban cipela. Ma stalno sam gore isao. I znao cijeli personal cini mi se. Od predavaca do sobarica i kuhara.

1990 je dosla i moja reda da idem samostalno. Bio sam odlican ucenik, predsednik odjeljenske zajednice, najjaci, ali u problematicnom odjeljenju koje odlukom zbora nastavnika i direktora nije zasluzilo da dadne ijednog svog pulena na taj znameniti put.
Poenta je da se ide u septembru. Svi vec gule u skolu, dok odlikasi i odlikasice (vecinom su one te koje su odlicne) mu ga daju put pod noge. Sve legalno, sve po ps-u, sve placeno.

Stara se zauzela za svog malisana, koji je imao tendenciju da izraste u pravog gaborcica i ovaj put. Ona nije isla, ali je isla njena skola, naravski, kao i moja maticna. I ugajguli mene stara.

Bus je bio pun curetaka i 5 kvrgavih muskica, myself included. Zaposjeli smo seciju. Bio sam kao neki heavy metalac sa malo duzom kosicom. Sve curice iz moje skole su me znale, a i iz skole od stare. Naime, mnoge od njih su mi znale donijeti burek ili cevape kad bi stara se zabrinula da sam gladan kod kuce. Par njih mi se jako svidjalo, ali ja sam vec furao sa curicom iz 7-og razreda.
Iz moje skole je bilo nekoliko nastavnika, a glavni vodja puta je bio moj nastavnik fizickog i ujedno kosarkaski trener. Znao sam ga ko da mi je tetak ili daidza. Super odnos. Pjesma, cika, vika i ide bus. Gledamo se, meskoljimo, dobacujemo. Mi kao face na seciji i ostalo sve curice. Eh!

Bus je stajao par puta da pokupi 2-3 ucenika iz seoskih skola (oni su vazda svi bili odlicni u tim skolama) i stigli smo negdje oko podne na Tjentiste.
Na velikoj povrsini gdje pristaju busevi nalazi se 16 podjeljenih sekcija kao parking, samo dosta duzih i uzih. One simbolisu 16 partizanskih brigada koje su ucestvovale u Bitci na Sutjesci. Cim izletis iz busa odmah te potegnu i strpaju u jednu od tih fuga. Nas je zapalo da budemo 1 dalmatinska ili tako nekako. Izadje namorgodjeni upravnik centra i procita pravila. Ustajanje, himna, podizanje zastave, program, sekcije (sportska, istorijska, literalna..itd), klopa, i vrlo bitno – DISKO! :).
U tome stize jos buseva iz drugih gradova. Dolaze odlikasi na dernek! Wiiiild :))
Izlaze do tada nepoznate nam face, vecinom koke, neke blistave, neke manje, ali ide to. Driblaju ih po istom sablonu.

Taj omladinsko sportski rekreativni centar je stvarno impresivan kompleks. Ili mi se tako cinio onda kao malom covjeku. Nebitno.
Imao je sportske terene, ogroman bazen (mislim jedan od najvecih otvorenih u Evropi), hotel, bungalove, restoran, i pun kurac nekih pratecih zdanja, iiiii DISKO :).

Posto sam vec bio upoznat sa svim tim pizdarijama od malih nogu izabrao sam ono sto mi je najvise odgovaralo. Sport! Kosarka i streljastvo. Samo da mi je pucati u nesto :).

Moj grad je dobio najveci bungalov. Prvi do hotela (gdje su se uliva nastavnici) i preko puta parkinga i restorana. Kako nas je bilo dvije skole sa pridruznicama iz okoline, dobismo cijeli bungalov na 3 sprata samo za nas. Ja sam dobio kljuceve od svih soba i vrata u tom objektu kao povjerljivi pulen i dobar kosarkas po procjeni mog “tetka”. :). Uzeo sam 4-krevetnu sobu za sebe i jednog seoskog ucenika kojeg su svi kao nesto odjebali. Reknuo sam mu, “ovdje te niko nece dirati mali”, a bio je vishi od mene i vec je pusio.

12 komentara

  1. Ima sam cast i zadovoljstvo da dva puta boravim na Tjentishtu. Jednom u osmom a drugi put u drugom srednje.
    I ja sam bio u streljackoj sekciji samo nikako nisam volio ono dizanje zastave ujutru i jutarnju fiskulturu. Od svih ponudjenih sekcija najbolja je bila Disko.

  2. @superhik – :)), je l’ disko bio dole gdje je bio restoran ili gore vise ispred one vece zgrade kosoga krova gdje je pisalo ‘vjecno huchi Sutjeska’? 🙂

    @mojidani – pa vjetovatno nisi isla tim putem na more hahahaha :)) odlikasica si ti, znao sam ja :))
    aaa perucica? pa nesto smo je cesto pominjali kad smo virili u zenske svlacionice :))

Komentariši